Izgradnja fasade ne mora biti težak proces, samo ako se na vrijeme spremite i prikupite dokumente, izvođače i adekvatne materijale.
Kada birate svoju fasadu, najčešće ćete se susresti s 4 različiti tipa: kontaktne, obložene, ventilirane i neventilirane fasade. Kontaktne fasade su deblji ili tanji sistemi koji se u više slojeva stavljaju na nosivi zid. Završni sloj čini žbuka koja se postavlja na zid ili toplinsku izolaciju. Obložene fasade moraju imati podkonstrukciju između nosivog zida i završnog sloja. Neventilirana fasada nema zrak između nosivog zida i završnog sloja. Ventilirane fasade imaju zrak između nosivog zida i završnog sloja, sadrži izolacijske panele koji su otporni na vodu, buku i vremenske nepogode. Ventilirani sistem služi za kontroliranje temperature u svim godišnjim dobima.
Ožbukane fasade mogu biti izolirane i neizolirane. Neizolirane ožbukane fasade pronaći ćete na starijim zgradama, koje su pod spomeničkom zaštitom jer vanjski dio mora biti čvrst i otvoren kako se ne bi skupljala vlaga. Takva fasada se dobiva od grube žbuke, gipsa premazanog vapnom ili silikatom, spreja i vapno, koje služi za brzo i sigurno sušenje vanjskih zidova. Izolirana ožbukana fasada sadrži toplinsku izolaciju, koja regulira temperaturu i zajedno drži završni sloj maltera i žbuke.
Osim ožbukanih fasada, postoje i drugi materijali idealni za izradu fasada. Drvo je ekološki materijal koji ne zagađuje okoliš, te je poznat po odličnoj toplinskoj izolaciji i dugotrajnosti. Za izradu fasada najčešće se koristi hrast, smreka, bor i ariš. Staklene fasade su idealne za komercijalne zgrade, te dnevno svjetlo u cijelosti prolazi i ispunjava prostor. Zimi se prostor prirodno grije, a ljeti se mora pripaziti na pregrijavanje. Zato staklene fasade imaju jednoslojno ili dvoslojno staklo sa prostorom za zrak. Kamene fasade postavljaju se u tankim slojevima, zajedno s nosećom konstrukcijom i podkonstrukcijom za prozračivanje i pravilan protok zraka. Fasade od vlaknastih ploča izrađuju se od sintetskih vlakana i obojenim cementnim vezivom, dok su fasade od plastičnih ploča višebojne, prozirne i lako ih se montira na željenu lokaciju. ALU fasade se sastoje od višeslojne plastike i aluminija, koje štite od vanjskih utjecaja.
Za početak je potrebno pronaći izvođače koji će slušati Vaše želje i prilagoditi materijale objektu na kojem se postavlja fasada. Radovi se započinju po danu i to po temperaturi višoj od 5 Celzijevih stupnjeva. Izbjegava se direktni kontakt sa suncem, te ekstremnim temperaturama. Podloga na koju ide fasada mora biti glatka i suha prije nanošenja ljepila jer će se u suprotnom pojaviti pukotine. S ljepilom se ne smije pretjerivati, te se stavlja na same rubove izolacijskih ploča širine 5 centimetara i debljine manje od 2 centimetra. Ako se lijepi glatka površina, nanos ljepila je debljine 1 centimetar. Ploče se odmah nakon lijepljenja postavljaju na zid kako se ljepilo ne bi osušilo. U slučaju da uočite spojeve između izolacijskih ploča, ispunite ih stiroporom.
Profesionalni izvođači izgradit će Vam fasadu kakvu ste oduvijek htjeli.
